Dr Neven Cvetićanin

STRATEŠKI TOKOVI: Vlast i geografija

Foto: Kurir
Pobeda Petera Mađara na parlamentarnim izborima u Mađarskoj izazvala je salve oduševljenja i nada kod jednih, kao i gomilu gorkih razočarenja i strahova kod drugih.

Već smo ovde pisali da se u strateškim stvarima, a takva su bez sumnje prelomni parlamentarni izbori poput ovih mađarskih, prvi utisci u vodu bacaju, jer su prvi utisci najčešće varljivi, pa tako može biti i s nadama, ali i strahovima u vezi s Mađarovom pobedom u Mađarskoj. Da bi došli do mogućih strateških posledica Mađarove pobede, odnosno Orbanovog poraza, valja nam najpre realno sagledati što se zapravo desilo na izborima u Mađarskoj, odnosno zašto je Viktor Orban nakon 16 godina na njima izgubio vlast.

Koliko god je sam Orban u ove izbore mešao geopolitiku i pitanje nekog tobožnjeg rata u koji će Mađari biti uterani i u njemu žrtvovani, razlozi njegovog poraza su mnogo prozaičniji od visoke svetske geopolitike koja nije da ne određuje sudbinu nacija širom sveta, ali na ovim izborima nije bila primarna. Birači ko birači su uvek više zabrinuti kakva im je zdravstvena zaštita ili nivo korupcije kod njih u opštini nego šta se radi na dalekom Krimu ili još daljem Ormuskom tesnacu, pa su Orbana još jednog mandata koštala ova prozaična pitanja na koje je Peter Mađar našao bolje odgovore, šaljući što se tiče kvaliteta svakodnevnog života ubedljivije poruke. Naruku mu je išlo što je Orban već 16 godina u nizu na vlasti, a pre ovog niza je imao u liberalnim devedesetim i dvehiljaditim još jedan vlastodržački mandat, pa nije mogao da se vadi da nije imao vremena da neke stvari udesi i realizuje data obećanja. Protiv Orbana na ovim izborima je radila prirodna inercija i zamor biračkog materijala koji se nakon više od decenije i po Orbanove vladavine uželeo novih lica, u što se mlađani Mađar gotovo idealno uklopio onako naočit i energičan, iako nije samo ponikao u Orbanovoj partiji već i u najdubljoj mađarskoj državi, budući da mu je jedan deda-ujak bio predsednik države, a niz drugih srodnika, uključujući i bivšu suprugu, na visokim pozicijama upravo u Orbanovim konzervativnim administracijama. Ali upravo je takav Mađarov spoj sveže harizme i vezanosti za tradicionalne državne strukture bio idealna kombinacija protiv Orbana, jer je svežina privlačila birače kao svetlo leptire, a vezanost za državne strukture davala sigurnost upravo tim strukturama da neće biti administrativne revolucije i zemljotresa o kome povazdan sanjaju zanesenjaci, pa je Mađar bio prihvatljiv i dubokima i plitkima, i levima i desnima, te su mu oni svi zajedno dali mandat da vodi državu. Pri čemu se i Orbanu mora skinuti kapa da je odmah priznao poraz, a kapa se mora skinuti i čitavom mađarskom administrativnom sistemu koji je ove tranzicione izbore odradio bez stresiranja društva i na nekonfliktan način, pri čemu se Mađarska pokazala kao ozbiljna država.

Ozbiljne države su svesne da mogu promeniti vlast, ali da ne mogu promeniti geografiju, koja uglavnom ukupnošću prirodnih resursa i nedostataka određuje poziciju zemlje u međunarodnim odnosima, pa pametne države poput Mađarske ne kreću uvek iz početka od neke nulte revolucionarne tačke, već čuvaju državni kontinuitet i pronalaze sveža rešenja za stare strateške probleme koje će Mađar morati jednako da rešava kao nekad Orban. Mađar je zapravo jedan mlađi, umiveniji i čišći Orban, kome će takođe mađarski nacionalni i državni interesi biti orijentir kao i Orbanu, a o tome bi se mogli osvedočiti u nizu njegovih više spoljnih nego unutrašnjih politika (gde i može doći do određenih „čišćenja“) kada uskoro preuzme vlast.